ustanak,...bez krana
Nije me dugo bilo u ovom svijetu...I sad dodjoh...Tuzna sam, opet se osjecam usamljeno.
Lijepo je biti jak,..Jak kao stijena..Nositi energiju u sebi, siriti je..Smijati se svemu lijepo, pa nekad i manje lijepom..divno je imati pozitivan stav. Biti plemenit, druzeljubiv, vrijedan, blagonaklon i srdacan. Sve to donosi pozitivnu vibru i cini te sretnom.
Ali se ja sad osjecam nesretnom. Pa mi tesko, pa bi se sazaljevala..Pa bih plakala..Pa...
Znam da opet treba zauzeti stav..Kad padnes na neko tvrdo tlo, pa se razbijes ko' zrela kruska...tesko je otresti se od prljavstine, sakupiti sve svoje dijelove..i dici se..Tesko se dici bez kakvog krana...Bez necijeg uzeta..Ruke..
Znam da nisam navikla na lako dizanje...I da ga nisam ni ocekivala...Al' jel mogu biti nekad sebicna i reci "zelim pomoc pri dizanju"! Jer sam sad dublje pala no inace...Brze...Slobodan pad je zajeban!
Prosle godine sam imala jedan konstantan pad....dok ne dohvatih dno..Zajebano dno u picku materinu! Jooj koliko sam dumala kako se dici..I nekako energiju nadjoh..U cemu? Ma ne znam..U svemu sto i sad imam! Niko...nista...ILUZIJA!
Sad..malo sam umorna....i bjesna....Bjesna na sebe....Ni na koga drugoga.
Ako shvatis da imas izbor u zivotu, da mozes birati izmedju bijelog i crnog...dobrog i loseg...zasto se zalis na izbor?! Ja se zalim na izbor..svoj izbor...Zarad nekih vrijednosti, sad sam tuzna..
Jel vrijedilo, pitam se...Ne znam...Znam da sam umorna i bijesna..
Naskrabah ovaj blog....cisto iz mazohiostickih poriva! Malo bih da se jos sazaljevam...malo vise
